nedjelja, ožujak 21, 2010
Irske žrtve svećeničkog zlostavljanja razočarene su pismom isprike Benedikta XVI, iako papa najavljuje da će zlostavljači ''odgovarati i pred Bogom i pred vlastima". Maeve Lewis, čelnica referentne udruge 1in4 (Svaki četvrti), traži odgovornost Vatikana i irskog kardinala Seana Bradyja. Papa kritizira teške pogreške irskog episkopata, koji je desetljećima prikrivao stotine slučajeva pedofilije, a previđa da je inicijativa Diarmuida Martina, nadbiskupa Dublina i primasa Irske za svaku pohvalu (link: Nacionalizacija-Kaptola). Izostala je najava rasprave o ulozi celibata u svemu tome (link: Pedofilska-EU). Dakle, materijalna osnova cijele priče ostaje, pa će sve prekriti novo farbanje i zaglađivanje. Slično udruzi 1in4 reagirale su austrijske žrtve zlostavljanja. "Želimo vidjeti konkretna djela. Izvođenje pred nadležne sudove svih zlostavljača, njihovih pomagača i onih koji su ih skrivali". Vjerojatno će doći na naplatu blag odnos kardinala Bozanića prema svećeniku Ivanu Čučeku, koji je osuđen zbog 16 bludnih radnji nad desetogodišnjim djevojčicama i već nakon tri godine održao misu u crkvi Svete Marije (!) na Kaptolu! I navodno sudjelovao u pripremi krizme!? Isuse! I kada ćemo dobiti na uvid druge slučajeve zastranjivanja naših svećenika? Nije vrag da smo mi Hrvati, pa Slovenci, Talijani, Španjolci i Francuzi bolji vjernici od Iraca!
SVE NA JADNOG ISUSA
Nakon što je na misi u Armaghu prenio vjernicima sadržaj poruke pape Benedikta XVI, kardinal Brady je pozvao na molitvu da pastoralno pismo "bude početak obnove i nove nade u Irskoj crkvi", sve pod zaštitom Djevice Marije. Ovdje mi referenca na dogmu o bezgrešnom začeću stvarno prisjeda. To je već pomalo neukusno. Sam papa Benedikt XVI izražava osobni sram i žaljenje zbog svećeničkog zlostavljanja djece u Irskoj. Sve se događalo za pontifikata njegovih prethodnika, uključujući Ivana Pavla II, znači dok je kardinal Ratzinger u Vatikanu dužio Nauk vjere, odnosno u samoj "glasačkoj" bazi biskupa Ratzingera. Beatifikacija Ivana Pavla II usporena je zbog intimne prepiske sa Vandom Poltovskom, prijateljicom iz mladalačkih dana. Kojeg li licemjerja -stare crkvene pedofile smeta što je Vanda bila Vojtylinih godina i što pisma počinju sa manje religiozno zanosnim "Draga dušo"! Kamo sreće da svaki svećenik negdje ima svoju Vandu i da sve ne završava na pismima. Divinizacija Isusa bila je pogreška, a beatifikacija svećenika je neukus. Posebno iritira novo pozivanje na Krista kao kozmičku crnu rupu, koja upija sve zlo ovoga svijeta, pa će tako isisati zlo iz pohotnih staraca, kako u crkvenim redovima, tako i među laicima. Dogmom o Isusovom preuzimanju na sebe svih ljudskih grijeha, Crkva ismijava Isusov nauk već dva milenija. Koristi se religiozna stupica: prihvatite Isusa, pa ste se samom tom činjenicom promijenili i zaslužujete oprost. Naravno, da bi prihvatili Isusa, morate se prethodno duhovno promijeniti. Kako to da se nisu duhovno promijenili oni koji su službu Isusu birali kao svoj profesionalni poziv? Naprotiv, tu uskače stari pohotni pedofil, moderni egzorcist, koji iz vas istjera sedam zala.
KRAH VJERSKOG ZANOSA
Svaka kriza zaista može biti prilika, ali Vatikan to ne shvaća. Umjesto korjenitih reformi u duhu civilizacijskih dostignuća i novog vremena, papa je najavio inicijative ozdravljenja i duhovne obnove! Što znači novo duhovno uznesenje? Svećenici će se penjati na zvonike i pozivati na vjersku ekstazu i mučeništvo, poput muhamedanaca? Bojim se da ćemo imati iste crkvene gluposti koje privode Crkvu njenom tužnom kraju. Vjerski zanos i različite ekstaze na granici orgazma, sve uz floskule o suzdržavanju od tjelesnih užitaka. Kao da religiozna duhovna prežderavanja nisu jednako opasna. Crkva još uvijek primjenjuje egzorcizam! Valjda za potrebe Hollywooda. Tko će ga znati, možda je vjera opstala za slične duhovne i političke potreba. Glede Crkve i crkava, na djelu je pojava koju je Hegel prepoznao u svojoj Filozofiji povijesti: kada neka asocijacija prevlada probleme izvanjske opstojnosti, prelazi u fazu nutarnje opstojnosti. Crkvu je posljednjih stotinu godina jačala komunistička ugroza, tako da nismo primijetili koliko je ovakva potrošena. Nije u stanju prepoznati svoju ulogu, a kamoli arbitrirati u Međugorskom ukazanju.
ODBACITI STARI ZAVJET KRVI I OSVETE
Osuđeni smo da se svako malo vraćamo u prošlost. Da bi shvatili krizu današnje Crkve, moramo se vratiti u njena prva stoljeća, koja su bila izuzetno bogata duhovnim pokretima, a kršćanstvo se reduciralo na skromnu ekstrakciju tadašnje intelektualne ponude i vratilo mržnji i pogromima Starog zavjeta, umjesto da Zakon reducira na Mojsijev dekalog, kao kratki uvod u Novi zavjet. Isus jednostavnog ljudskog praštanja potisnut je u korist nevjerojatnog iskretanja njegove tragične smrti u poništavanje svih grijeha. Crkva je uzurpirala pravo praštanja običnog čovjeka, pa i ono Božje. Neko vrijeme je prodavala takav "oprost". Umjesto jednostavnog podsjećanja na Isusov nauk dobili smo te poganske mise i poganske obrede, primjerene Babilonu, Ninivi i Tebi. Vjerojatno ću u nekoliko narednih tekstova biti mnogima dosadan, ali ne vidim kako zaobići teške teme kada Crkva ne namjerava mijenjati svoju prevladanu doktrinu.
Tvrtko Dolić 2010-03-21 One in Four
četvrtak, ožujak 18, 2010
Više od Rimljana, apostolima je išla na živce Petrova žena. Hodala je sa apostolima okolo, prala Petrov veš i kvasila njegova bolna hodočasnička stopala. Bog im je dao sve, a oni su trebali samo bicikl. Petrova supruga dužila je zajedničku apostolsku kesu, najraniju crkvenu banku. Možete li zamisliti izraz na licu Pavla kada bi od Petrove babuskare otimao zlatnike za novo hodočašće u Rim? Može se reći da je Pavle (=Mali) imao glavu i rep, odnosno noge, a Petar je bio jezerska sirena. Ribar je imao peraje na nogama, ribarska široka stopala, koja je njegova jadna žena morala dnevno zalijevati. To su bila takva vremena. Sve je u načinu života. Kada u jednom danu pješačiš od Sephorisa do Antiohije, ne pada ti na pamet homoseksualizam ili pedofilija. Svatko je bio usmjeren na svoju misiju.
OTKUD TAJ VRAŽJI CELIBAT
Oženjeni svećenici bili su normalni ljudi, poput naših direktora i managera. Slavili su Crkvu, a vukli desetinu doma. Trajalo je to nekih tisuću godina, a onda se papa Grgur VII dosjetio kako napuniti proračun. Uveo je celibat. Preko noći, svećenici su završili na doživotnoj robiji u svojim crkvama. Crkveni pritvor ili misija u Africi, pa ti kume biraj. Sve velike religije i sve njihove konfesije nepotrebno normiraju ljudske elementarne potrebe. Dobro je da su nam prenesena neka pozitivna iskustva starijih religija i kultura, poput posta i suzdržanosti u jelu i piću. Probleme donosi religiozni zanos, opasna teologije žrtve i koprena isposničkog života, koji djeci u razvoju nameću svetačke okvire, što donosi frustracije, duševne ožiljke i pogubne napade kajanja. Takvi izmučeni mladići popunjavaju svećeničke redove. Crkva se nakon uvođenja celibata na određen način prestala strogo oslanjati na grčku filozofiju, jer se rodila nova kampanja ekstatične odanosti Crkvi, koja će roditi nove isključive crkvene redove svećenika kojima je Crkva jedina obitelj. Umjesto normalnih obiteljskih ljudi, koji provode polovicu vremena u svojoj obitelji i svome domu, pojavile su se crkvene vojne formacije. Na čelu Isusovaca bio je general. Pojedine pape postat će vojskovođe. Kartu svijeta preuređivat će križarski redovi, koji će se spustiti do Edesse i krenuti na Jeruzalem, u oslobađanje Isusovog groba i te sulude potrage za relikvijama Isusa i apostola. Dolazak Inkvizicije u određenoj je mjeri posljedica celibata. I onda mi neki naš teolog prodaje priču da celibat nije promijenio ništa.
KRIZA DANAŠNJE CRKVE
Mogu li o celibatu odlučivati ostarjele pape, kardinali i biskupi, u dobi života kada su totalno nesposobni za bilo kakav fizički napor, da ne spominjemo sam seksualni čin. Treba pozdraviti inicijativu austrijskog kardinala Cristopha Schönborna za ispitivanjem utjecaja celibata na devijantno ponašanje svećenika. Samostan u Kremsmuensteru suspendirao je dvojicu griješnih svećenika. Pater Alfons Mandrofer prezentira se kao da je protagonist romana Smrt u Veneciji njemačkog nobelovca Thomasa Manna. Obožava djecu sa distance! Dramatično širenje pedofilije dovelo je do onemogućavanja normalnog života i normalne komunikacije. Kada danas starija osoba komunicira s djetetom iz najplemenitijih pobuda, to izaziva podozrenje. Celibat izuzima svećenike glede obiteljskog nasilja, koje također postaje zabrinjavajuća pošast. Da li ipak mutiramo? Da li ljudi postaju sve gori, ili se zlo skrivalo? U svakom slučaju, povijest ljudskog roda je daleko strašnija predatorska priča nego smo to mislili. Mediji nas prilagođavaju uvjetima totalnog nasilja, kada životna pravila postavljaju oni najgori među nama. Zajedno s ljudima mutira i njihov obrambeni mehanizam, tako da nasilnici sebe instinktivno prezentiraju kao žrtve nesretnog djetinjstva. Vjerovali ili ne, govori se o pravu na službu Božju raskrinkanih devijanata!?
ŠTO JE NA KRAJU DAR, A ŠTO MUTACIJA?
Crkva glede celibata provodi doktrinarno samoubojstvo:
spremnost na celibat gleda se kao dar. Meni se čini da je dar ipak vjera i da to tisuću godina nakon Isusa nije dovedeno u svezu sa nekakvom božanski ucijepljenom "impotencijom" ili drugim oblikom nezainteresiranosti za ljubavni čin i/ili brak. Celibat je završni čin odstranjivanja žene iz svećeničkih redova. Tu su samo da kuhaju i čiste. Osobno sam gajio veliku nadu u Benedikta XVI, jer je prije ustoličenja bio zadužen za nauk vjere, što je jako važno za konzistentne promjene. Ivan Pavle II njemu je povjerio da iznađe način kako uključiti u Novi zavjet neke
Isusove izreke iz Evanđelja po Tomi, koje drugdje nisu zapisane. Od svega toga ništa. Crkva je toliko okupirana nutarnjim problemima da nije u stanju akceptirati Isusove izreke, a kamoli prilagoditi vjeru novom vremenu. Kako se ovih dana razotkrivaju različita seksualna zastranjivanja i u bivšoj biskupiji današnjeg pape Benedikta XVI, izgleda da se dvojac Ivan Pavle II + kardinal Ratzinger potrošio na probleme s redovnicima, pa su toliko potrebne reforme izostale.
Nasilje je dovelo do apsurda baš sve i Crkva o tome mora povesti računa. Više se ne može skrivati iza komunističke netrpeljivosti - mora imati novi odgovor na novo vrijeme. Glede razračunavanja sa seksualnim zastranjivanjima u vlastitim redovima najdalje je otišla irska crkva. U studenom 2009. pisao sam o pozitivnoj inicijativi Diarmuida Martina, nadbiskupa Dublina i primasa Irske (link:
Nacionalizacija-Kaptola).
Samoubojstva branitelja svjedoče o traumatičnom iskustvu Domovinskog rata. I nedostatku vjere! Srušen je loš moralni kodeks, a novi nije izgrađen. Umjesto novog pravednog društva nacionalno oslobođenog naroda, dobili smo novo podjarmljivanje i pljačku kakva nije zabilježena u robovlasnička vremena. U mlade ljude uvukla se apatija i besperspektivnost. Angela Merkel ovih dana priznaje da je pedofilija ušla u sve pore njemačkog društva. Pedofilija je duševna bolest. U određenoj mjeri i seksualno usmjerenje, kao i homoseksualizam, ali za razliku od njega ne može biti društveno prihvatljiva, jer je uvijek na jednoj strani žrtva i ta žrtva je dijete.
Tvrtko Dolić 2010-03-18 Pedofilska EU
srijeda, ožujak 17, 2010
Tko je taj mrki lik?
Francuski legionar ili hrvatski branitelj. Ili zapovjednik HVO Livno? Prema berlinskom političkom institutu SWP, Hrvati su opsjednuti Gotovinom više nego gotovinom. Tako zaključuju mlade analitičarke Solveig Richter i Tina Freyburg,
** koje previđaju dubinu naše ekonomske i društvene krize. Prema dostupnim podacima na Internetu, njihovo je područje Zapadni Balkan. Jadna nam majka! Po njima, Gotovinu obožava
iracionalni narod, koji valjda voli country glazbu - možda brkaju Gotovinu i Johnny Casha! Strašno je da neupućene europske coprnjice utječu na konkretne poteze Angele Merkel i ostalih europskih moćnika.
Uvijek sam bio za to da Ante Gotovina ogradi to što je oslobodio i nas ostale ostavi na miru. Za svoj posao u HV bio je pristojno plaćen. Ispričavam se ako je u Legiji stranaca potegao veće novce nego u HV. Ostaje nam špekulirati da li je istovremeno obavljao nekakvu zadaću za Francuze. Umiljato janje dvije majke doji. Hrvatska je bolesna od svih tih živih osloboditelja,
**** koji se predstavljaju kao veći heroji od onih domoljuba koji su za Hrvatsku položili svoj život. Mrtve tiho pokopaju i zaborave, a živi vam sjedaju na proračun, svaki mjesec. Sloboda je skupa, kažu vam živi, a mrtvi se okreću u grobu. Istinski branitelji su opravdano frustrirani i često dižu ruku na sebe, ali što ti "partizani" dugo žive, to nije za vjerovati. Zabrinjavajuće je da 65 godina nakon Drugog svjetskog rata
imamo veći broj partizanskih i udbaških mirovina nego braniteljskih. Ta sramotna činjenica onemogućava reviziju braniteljskih mirovina. Fućka mi se za nasljedna feudalna "prava" ostvarena kroz komunističku represiju i partizanske zločine.
Javna je tajna da Tribunal glede zločina izuzima zapadne operativce, kao i jugoslavenske udbaše. Recimo, Josip Manolić bio je šef jugoslavenskog KGB-a, pa predsjednik Vlade RH, šef Obavještajne zajednice i šef kriznih štabova RH (kasnije stožera). Josip Perković bio je šef republičke SDB/SRH, pa vojne zaštite SIS/RH. Stipe Mesić je kao predsjednik Predsjedništva SFRJ potpisao izlazak JNA iz vojarni i kasnije bio predsjednik Vlade RH. Mate Laušić vodio je osiguranje utakmice Dinamo-Zvezda na kojoj je praktično počeo rat, a nakon toga bio šef Vojne policije! Tko je odgovoran za sigurnosne propuste tijekom rata, ako ne oni? Međutim, Tribunal ih zove samo kao svjedoke i arbitre.
Generirani su brojni slučajevi za obmanjivanje Javnosti, kojima je vrhuška RH u suradnji s Haagom disciplinirala političku konkurenciju. JNA je prestala postojati, pa su vlastodršci mudro preusmjerili mržnju naroda na Tribunal. Kako su udbaši zaposjeli sve visoke pozicije u RH, postavio se problem koga izručiti. Dovukli su u Zagreb Tihomira Blaškića, nakitili ga činom generala i drugi dan lovili po Zagrebu kao progonjenu zvijer. Sve je prezentirano kao da dragovoljno odlazi u Haag. Sami Ahmići dogodili su se u režiji jedne poznate strane postrojbe, koja je nesmetano krstarila kroz BiH i sijala pometnju. Tko god da je u Ahmiće poslao bivše robijaše, znao je što će se dogoditi.
Nakon toga, došao je red na Gospić. Tamo su početkom agresije na RH neka srpska sela postala logistička uporišta četnika. Gospić je doslovce visio. Tuđman je tražio da se to riješi. Sam grad kontrolirali su HDP-ovci Mirko Norac i Tihomir Orešković. Iako se prezentira drugačije, Tuđmanovi suradnici bili si bijesni što mladi gospićki revolveraši piju za šankom i ubijaju samo onoga tko ih izazove. Poslali su bivšeg oficira Petra Stipetića, koji se hrabro smjestio u hotel Industrogradnje u Karlobagu i dalje ni metra. Manolić je stoga poslao Tomislava Merčepa na gospićko ratište. Kada se kasnije postavilo pitanje koga optužiti za ratne zločine u Gospiću, nakitili su Norca u generala i opet diljem Lijepe Naše lovili tako kreiranu krupnu ribu. U toj novoj potjeri kao pregovarač se javlja predsjednik Mesić.
Kada je došao red da nas čereče zbog Oluje, Tuđman i Šušak bili su pokojnici. Manolić i Mesić mudro su zbrisali u opoziciju uoči Oluje i glumili da nikada nisu obavljali najviše dužnosti. Perković je nestao u HIS-u, kao siva sjena Mire Tuđmana. Uoči Oluje, u Krajini je uvježbavan novi egzodus srpskog naroda. Razuman predsjednik zapitao bi se što to Srbi spremaju i što se krije iza američke deblokade Bihaća. Nakon Oluje sigurnosno bi zatvorio cijelo područje. Međutim, Tuđman je glumatao brzu mirnu reintegraciju. Gotovina je stolovao u Kninu, ali ga nije bilo. Išao se ženiti! Po drugi put. A vrh države imao je svoj crni biznis. Fućkaš oslobađanje Knina i čuvanje napuštenih kuća, trebalo je otvoriti protok nafte i drugih roba. Tuđmanov povjerenik za Knin postao je Ivan Čermak, bivši logističar MORH-a i kasnije vlasnik Tifona. Također je završio u Haagu. Zanimljiv je slučaj Rahima Ademija, koji je iz nečije osvete stavljen na popis doušničke mreže KOS-a, što ga u Haagu spasilo.
Gotovina je bio francuski legionar, pa je transformiran u sredstvo pritiska na RH u statusu bjegunca, koji se zapravo izležavao u svjetskim ljetovalištima. Tada je drugi logističar MORH-a, general Zagorac ušao u podzemni rat sa Hrvojem Petračem, preko kojega se navodno financirao "bijeg" Ante Gotovine. Prema jednoj verziji, Petrač je oteo Zagorčevog sina da ga tako prisili na sudjelovanje u financiranju bijega Gotovine, a po drugoj je namirivao Zagorčev dug Zvonku Zubaku za raketne sustave. Pregovarač s Gotovinom bio je Mesić, koji je navodno u prijateljskim odnosima s Petračem!? Zaboravili smo da je Mesićevom savjetniku Željku Bagiću bio zabranjen ulazak u EU zbog pomaganja Gotovini, a sam Mesić je braneći Bagića priznao njegove kontakte sa obitelji Hrvoja Petrača. Petrač je završio u zatvoru zbog otmice, Gotovina je uhićen na Tenerifima, a onda se Mesić upustio u nove pregovore sa Zagorcem. Zanimljivo, Petrač se jedno vrijeme sklonio u Izrael!? Na kraju se sam povukao ključni Petračev neprijatelj, Ivo Sanader. U petljanijama s generalima sudjelovao je pokojni Ivo Pukanić sa svojim tjednikom Nacional. Na kraju su mafijaški usmrćeni Pukanić i Ivana Hodak, kćer Zagorčevog odvjetnika.
Mesić je potrošio i drugi mandat - čija je danas briga Ante Gotovina? U nedostatku krupnih riba izvan sustava jugoslavenske sigurnosti, sjetili su se i generala Ivana Koradea, koji je bio zgodna meta kao osloboditelj Knina. Nakon Oluje, strukture su ga poslale u BiH, tek toliko da se upiše kao kandidat za novog krivca. Za vrijeme kohabitacije Račana i Mesića, Korade je pozvan na obavijesni razgovor u svojstvu osumnjičenika za navodne zločine 7. gardijske brigade na području Mrkonjića. Zamalo je postao haaški mučenik, poput Gotovine, a ovako je otišao kao monstrum, kako ga prepoznaje Dušan Miljuš iz Jutarnjeg lista. Dakle, kada naša vlast nekome uvaljuje svoj zločin, čini mu uslugu, a dokaz su Gotovina i Korade. Kako objasniti domaćim političarima, domaćim medijima i stranim analitičarima "da nam je dosta tih sranja"?
** Spominje ih tekst Bisere Fabrio u novom broju Globusa.
**** U Hrvatskoj imamo 6 značajnih skupina povlaštenih mirovina
(1) Sudionici NOR: 43.557
(2) Pripadnici SDB: 16.125
(3) Pripadnici bivše JNA: 11.540
(4) Pripadnici HV: 10.863
(5) Hrvatski branitelji: 64.494
(6) Pripadnici HVO: 6.174
Fenomen su partizanske mirovine, koje godišnje pojedu oko 1,5 milijardi kuna. Najmlađi partizani su prešli osamdeset godina. Neki zdravi ljudi. Oko pola milijarde kuna ode na oficire JNA. Mirovine partizana i oficira JNA pojele su u posljednjih pet godina oko 20 milijardi kuna, više nego privilegirane braniteljske skupine. Iz popisa su izostavljene manje skupine: žrtve azbesta, labinski rudari, domobrani, politički zatvorenici SFRJ, članovi IV SRH i SIV, članovi HAZU i zastupnici Sabora RH.
utorak, ožujak 16, 2010
Ljiljana Mihaljević napisala je dobar tekst o transnacionalnosti kroz prezentaciju
Milice Tomić i njene umjetno-umjetničke šetnje kroz različite identitete, uključujući one izrazito europske. Liljana je postala Milica, a Milica je Srpkinja, Slovenka, Talijanka, Njemica, … Iako se čini da je to jedna ista priča, moj je dojam drugačiji. Milica fiktivno prolazi različite identitete, a Ljiljana odlazi posve transnacionalno, što je nešto skromnija avantura. Obje naoko biraju ispravan put, jer svaka naša umjetnost teško postaje svjetska baština kada strogo ostaje u balkanskim okvirima (ako je to uopće moguće). Osobno držim da je za umjetnost važnija individualnost nego transnacionalnost. "Individualnost je društveno opasna, jer u njoj drijema sjeme pobune… Biti čovjek svijeta, elementarna je nepogoda za sustav… Transnacionalnost otvara prostor … jer nije podložna sljepilu odanosti jednom narodu, jednom jeziku i jednoj državi." - kaže Ljiljana Mihaljević. Postavlja pitanje da li nam je ikada ponuđeno da biramo svoj identitet, koje shvaćam kao retoričko. Ovdje podsjećam na konkretne prevare: Hrvatima su često nuđeni drugačiji identiteti, pa i različiti oblici hrvatstva, prilagođenog parcijalnom stranom interesu.
Što zaboravlja novovjeka Milica? Da nismo prošli samo različite balkanske identitete, nego i mnoge političke kreacije, poput ugarštine, ilirstva i jugoslavenstva. Svaki identitet gradio se kroz nove "narodne" običaje, a mene nekako nije išlo. Ugarština zvuči simpatično, ali nije vezana za drevnu civilizacijsku kolijevku poznatu kao Ugarit, nego za vrući čardaš i hladetinastu mađarizaciju. Glazba često prati zastranjivanja, pa danas neki naši bendovi uz mađarsku granicu propagiraju novo ujedinjenje pod krunom svetog Stjepana. Novi Ugri za sada ne svojataju naš Kvarner. Nakon ugriza, zamalo smo postali Iliri, a ožiljke trpimo i danas, napose kroz ijekavštinu i druge oblike tadašnje blentave potrage za kompatibilnošću Hrvata i Srba, koja nas udaljila od naše izvorne kulturne baštine i mediteranskog kruga. Na kraju je došlo to jugoslavenstvo i sve te gluposti o dobrim Južnim Slavenima, bratstvu i jedinstvu. Roditelji su nas upozoravali da je sve prolazno, ali su nas u školi toliko filali da smo nužno postajali podvojene osobe.
Moj pokojni strikan Pero bio je jedina transnacionalna osoba koju sam osobno sreo. Nije birao identitet, nego je uzimao sve ponuđeno! Na najboljem mjestu. Odrastao je na Sušaku. U Opatiji je bio Hrvat, u Veneciji Talijan, u Hamburgu Nijemac, na Petrovaradinu čardašlija, u Višegradu sevdahlija (zalazio je i tamo), a na Terazijama Srbin. Emigrirao je u prvim godinama druge Jugoslavije i kao pomorac proputovao cijeli svijet. Zanimljivo, ženio je samo Njemice. Tri puta! Razlog? Duge noge, fini tanjur. Bez obzira što vi osobno mislili o tome. Na kraju je postao trgovac, koji se bez dvoumljenja prilagođavao tržištu. Nosio je ogroman zlatni medaljon sa dva lica. U Zagrebu je ispod košulje spavao Stjepan Radić, za rijetka prigodna ukazanja, a u Beogradu bi Perkan istu umjetninu okrenuo naopačke (ili ispravno, kako kome odgovara). Malo bi se slobodnije raskopčao, prigodno okruženju, pa ako se netko nagnuo bliže, nazirao se kralj Petar.
Problem je što danas transnacionalne avanture ne provodi svjetski Perkan, nego domaći seljačići sa poteza Novi Pazar - Kumrovac. Odrasli su uz sumnjive narodne običaje, poput Štafete, koja se prenosila diljem Juge, od ruke do ruke, da bi na kraju završila na stadionu u Beogradu, gdje ju je primao Josip Broz. Uzor za takve spektakle bili su Neron i Adolf Hitler. Transnacionalni diktator Tito sjedio je na vrhu tribina, poput rimskog imperatora, a vojska curica i mladića izvodila je novonacionalni slet - nekakvu umjetničku aplikaciju djece za komunističke pedofile. Prvi predsjednik RH bio je partizan, drugi se kalio na radnim akcijama (komunistički izraz za višenacionalno parenje), a skoro svi premijeri i Premijerka odgojeni su na … Sorboni? Ne, u kumrovačkoj seoskoj Partijskoj školi! Nije riječ o usvajanju više kultura različitih naroda, kao u slučaju Ive Andrića, koji je najprije Hrvat i vrhunski hrvatski književnik, pa bosanski pripovjedač, a na kraju ne odlazi/dolazi transnacionalno, nego bira i postaje Srbin! Na Balkanu najčešće imamo suspenziju svake kulture, pa se transnacionalno svodi na ništavilo. Balkanski primitivci kriju se iza balkanske transnacionalnosti, koju uspješno prodaju sličnim sirovinama u Europi. Mnogi Hrvati i Srbi nisu mogli birati, a mnogi su odabrali, pa postali nitko i ništa. Teško je usvojiti nacionalnu kulturu bez da se otvorite onoj svjetskoj. Teško je razumjeti svjetsku kulturu bez da upoznate nacionalne aplikacije.
Tvrtko Dolić 2010-03-16 Umjetnička(?) kriza identiteta
2010-03-14 Nacionalna-grijesnica
2010-02-17 Nekrolozi-zivog-predsjednika
2010-02-16 Jergovic-se-gubi
2010-01-28 Sveto-ime-Dinamo-Tbilisi
2010-01-26 Tko-su-Alkari
2010-01-08 Tadic-za-Bandica
2010-01-07 Pustimo-Crkvu-na-miru
2009-11-26 Samozadovoljavanje
2009-10-30 Tko-je-Stipe-Mesic
2009-10-02 Ustaše-ušle-u-Banja-Luku
2009-09-28 Mesicev-vremeplov
AKTUALNI TEKSTOVI:
ponedjeljak, ožujak 15, 2010
U mračnom vagonu Marijana urotu su kovale dvije čudne spodobe, nabrekle od uhranjenosti. Rumeni Vlado i barba Luka. Uglavili su zamjene žrtve radi prikrivanja motiva. Luka će dotući seljake, a Vlado željezničare. Nekih pola stoljeća hranili smo kninske besposličare i sada je kucnuo čas osvete. Za one naivne, Vlada obnavlja željezničku infrastrukturu! Zapravo će spiskati 700 milijuna kuna na kupovanje još jedne skupine glasača. Vlado je potaknuo seljake na pobunu da Vlada ima opravdanje za lažna obećanja, a sada barba Luka vesla željezničare, koji su danas stigli na Markov trg. Barba Luka, evo mi došli! Traže 30 novih lokomotiva! Ne smiju biti domaće proizvodnje! Luku smetaju pogoni Slavonskog Broda, jer ga podsjećaju na pokojnog Ivicu Račana. Poruka se zna: ako HDZ pobijedi, željeznica se obnavlja! Kosor o našem trošku gradi sigurnu pobjedu HDZ-a. Sve zlo u zemlji prevaljeno je na Ivu Sanadera, seljaci su kupljeni, željezničare i lučke radnike upravo kupuju, a uskoro će u novu obradu ribari. Kosorica privodi kraju pregovore sa EU, priprema posjetu pape Benedikta XVI i još komunikacijski podiže jug Hrvatske. Opozicijska koalicija Kukuriku! kokodače uprazno.
VIDI MOMKA, VIDI MU KAPUTA …
Vlada je očigledno dobila kredite razvojnih banaka EU, jer najavljuje novi investicijski ciklus u visini 15 milijardi kuna! Nove kredite Vlada će potrošiti na servisiranje prethodnih. Za potrebe obmane javnosti, javna poduzeća investiraju 12,6 milijardi. To je nespojivo sa izjavom premijerke Kosor uoči posjete papi, da to ide u nove škole, vrtiće i slično. Vlada uvijek pronalazi način da stuče milijarde u projekte koji ne vraćaju novac. Ili one koji vrate nešto sitno na dulji rok. Vrtići i škole su kodna imena za autocestu Zagreb - Sisak i dionicu Dalmatine od Ravče do Ploča. Isto tako, Vlada namjerava započeti gradnju autoceste od Ploča do granice BiH. Gradit će se i LNG terminal u Omišlju. Tu je i priprema za Južni tok, odnosno gradnja plinovoda od Bosiljeva do Splita. HAC i HC slave - do kraja godine sjeda 4 milijarde kuna! Više od milijardu kuna ide u obnovu luka i lučkih postrojenja. Naravno, ako Dalmoši i Istrijani pokažu otpor prema koaliciji Kukuriku!
POJEFTINJENJE RADA
Prije odlaska na ispovijed papi, Kosorica je primila delegaciju HUP-a i rekla što namjerava poduzeti. Damir Kuštrak se rasplakao od radosti, Tedesci je bio vidno dirnut, a Mudrinić presretan. Zar oni grade ceste? Poslodavcima je bitno jedino to da radnici ostanu gola sirotinja, jer svaka milostinja podiže cijenu rada u RH. Pomislite kolika je sredstva uludo bacio IGH za "posao" stoljeća u Crnoj Gori? Koliko su koštale projektna dokumentacija i "lobiranje"!? Premijerka to mora nekako nadoknaditi ili joj leti glava. Navodno živi u otetom stanu, a mora namiriti građevinsku mafiju! Da li je Jadranka Kosor toliko naivna? Cijeli taj slučaj pokazuje da ne znamo razmišljati izvan korupcije. Naime, HBOR bi dao garancije IGH, ali nikome u IGH nije palo na pamet to tražiti od HBOR-a, jer svi ti likovi izvan korupcije ne znaju funkcionirati. Zar nije bilo bolje da Vlada/HBOR da garancije IGH za posao u Crnoj Gori, nego da izmišlja slične projekte.
BANDA POSLODAVACA
HUP i Vlada razgovarali su o rasterećenju gospodarstva od parafiskalnih nameta, pa je Kosorica najavila izmjenu komunalnih zakona s posebnim naglaskom na vodnom gospodarstvu, što je po meni jedina pozitivna najava. Odmah nakon toga banda se posve razotkrila: dogovorene su izmjene Zakona o radu. Kako nas namjeravaju izigrati? Jednostavno: pravdat će otpuštanja radnika otvaranjem novih radnih mjesta! Zašto u dogovoru nisu sudjelovali sindikati. Pa, eto, HSS-ovci su tu, nekakvi predstavnici sirotinje. A Friščić vidi mogućnost za rezanje prijevoza, regresa i božićnica. Dakle, kako se HSS srozao, to nije za vjerovati. Gradnja mosta preko Drave kod Osijeka pokazuje da HDZ planira novu koaliciju s HDSSB-om umjesto sa HSS, gdje je Šeks sve uglavio još za prošle seljačke bune. Tu je i bilogorsko-podravski ipsilon, koji se čini kao ustupak HSS-u, a tamo se HDZ namjerava jače organizirati.
POVRATAK SANADEROVOM PROGRAMU?
HUP ne spominje banke, koje su prošle godine ostvarile dobit od 5 milijardi kuna. Austrija uvodi porez na aktivu banaka. "Neprihvatljivo je da svi plaćaju žrtvu izvlačenja zemlje iz krize, osim banaka, koje su apsolutno zaštićene, nitko ih ne dira i ostvaruju golemu dobit" - kaže Ivan Lovrinović sa EFZ. Za svoju pričuvu u HNB poslovne banke su dobivale kamatu 0,75%, a njenim aktiviranjem dobit će kamatu 5-8%. Uz sve to, posljednje mjere Vlade glede kreditiranja i poticanja stanogradnje praktično su saniranje bankarskih dugova. Vlada spašava bankarske milijarde kroz nove kredite građevinarima. Lovrinović strahuje da će jeftiniji HBOR-ovi krediti popravljati bankarske bilance. Dok se HUP i Kosorica gube u kastinskim podjelama, zdraviji poduzetnici traže povratak Sanaderovom programu za izlazak iz recesije**, jer ih nelikvidnost prisiljava na skupe kredite, koji im odnose dobit, a neka su poduzeća tako upropaštena. OK, Sanader je pao, ali zašto "njegov" program nije proveden?
** Sanader je smanjio doprinos HGK. Najavio je likvidnost javnog i privatnog sektora, uštede državnih poduzeća u visini dvije milijarde kuna, smanjenje roka za podmirenje obveza javnih poduzeća na 60 dana, rezanje plaća managamentu javnih poduzeća i vezanje plaća managamenta javnih poduzeća za rezultate poslovanja. Najavio je financijsku injekciju HBOR-u od oko 400 milijuna eura. Pozvao je banke da smanje kamate na stambene kredite i građevinske tvrtke da smanje cijene stanova. Najavio je državno subvencioniranje te nove, manje kamatne stope prilikom kupnje prvog stana. Sanaderove antirecesijske mjere predviđale su jačanje turizma, privlačenje stranih investitora, pojačan nadzor nad uvozom robe i održavanje životnog standarda najugroženijih društvenih skupina.
Tvrtko Dolić 2010-03-15 Strangers on a Train